Ljiljana Jaroš, Zeminina kći, poginula je 1992. kao četrnaestogodišnja djevojčica tijekom granatiranja Osijeka. Ona je jedna od nekoliko stotina poginule djece. U Hrvatskoj još uvijek ne postoji službeni registar djece i drugih civila stradalih u ratu.
Topnički napadi na civilne ciljeve u Osijeku i okolici tijekom rata učestalo su se događali u periodu od lipnja 1991. do svibnja 1992. kada je, prema nekim izvorima, smrtno stradalo 87 i ozlijeđeno 156 civila. Na grad je, u jednom od napada koji je započeo 13. rujna 1991. godine, ispaljeno više od 500 granata. Samo u tri dana tijekom rujna na grad je ispaljeno više od 1.000 projektila. Prema nekim procjenama u Osijeku je od posljedica topničkih napada poginulo 32 djece, iako u Hrvatskoj još uvijek ne postoji registar djece poginule uslijed ratnih razaranja.
Ljiljana Jaroš je poginula 05. travnja 1992. od gelera granate koja je pogodila kiosk u osječkom naselju Donji grad, Krstova ulica. Ljiljana je imala 14 godina. Vraćala se kući nakon posjete prijateljima.
Zemina Jaroš, majka poginule Ljiljane, danas se osjeća građankom drugog reda. U ratu je izgubila i dijete i posao. Pogibija njezinog djeteta, kao i pogibija mnoge druge osječke djece nije dostojno obilježena. Želi da njezina patnja bude priznata i prepoznata kao i u slučaju roditelja ostalih stradalnika u Domovinskom ratu. Kao ni većina roditelja stradale osječke djece, nije dobila nikakvo obeštećenje, ostvaruje obiteljsku invalidninu i to samo zbog toga što je nezaposlena.
Roditelji u ratu poginule djece, kao i ostali koji su izgubili članove obitelji, roditelje, supružnike, kao civilne žrtve rata su obespravljeni. Zakon propisuje imovinski cenzus te im je i jedna kuna bilo kakvog primanja prepreka za ostvarivanje bilo kojeg materijalnog prava.